Autor sekcije: Ivan Ivakić, Vedran Miletić

Programska osnova usmjerivača

Alat Click Modular Router

Click je softver koji omogućuje izgradnju programske osnove usmjerivača. Omogućuje veliku slobodu u konfiguraciji i specificiranju usmjeravanja paketa. Click se može realizirati kao "obični" usmjerivač, NAT, vatrozid ili bilo koji drugi softverski entitet koji obrađuje pakete. S obzirom na dobru unutrašnju strukturu sloboda pri konfiguriranju je velika čime se pruža mogućnost detaljnog specificiranja raznih protokola te je pogodan za simuliranje standardnih, kao i eksperimentalnih konfiguracija. Programski jezik koji se koristi za definiranje same konfiguracije je C++, a datoteke koje sadrže konfiguraciju imaju ekstenziju .click.

Arhitektura alata Click

Sama struktura Clicka bazira se na klasi Master koja sadrži, među ostalim dvije, nama najvažnije klase: Router i RouterThread. Klasa Router sadrži informacije o samoj konfiguraciji koja se dohvaća iz .click datoteka, a RouterThread stvara niti za svaku od pojedinih instanci klase Router. Pojednostavljeno rečeno, za svaki usmjerivač koji konfiguriramo i kreiramo stvara se programska nit koja upravlja njime (u slučaju kreiranja samo jednog usmjerivača stvara se samo jedna nit). Sastavne dijelove Clicka nazivamo elementima te ih možemo smatrati manjim jedinicama aplikacije koji imaju točno određeni zadatak.

U trenutku pokretanja simulacije događa se nekoliko stvari koje možemo kategorizirati u tri skupine:

  • Inicijalizacija -- kreiranje osnovnih elemenata
  • Konfiguriranje -- postavljanje specifičnih parametara
  • Pokretanje -- stvaranje i pokretanje niti koja upravlja usmjerivačem

Programski kod koji to izvodi je oblika:

static Router *router;

int
main(int argc, char **argv)
{
  click_static_initialize();// Inicijalizacija
  //...
  router = parse_configuration(router_file, file_is_expr, false, errh);// Konfiguriranje
  //...
  router->master()->thread(0)->driver(); // Pokretanje
}

Pogledajmo sada detaljnije svaku od točaka.

Inicijalizacija

Pri pozivanju click_static_initialize() funkcije definiraju se tipovi parametara za elemente, parametri usmjerivača te se stvara podatkovna struktura sa nazivima i ostalim potrebnim informacijama o svim dostupnim elementima.

Kod koji ovaj redoslijed definira je vrlo jednostavan:

cp_va_static_initialize();

Router::static_initialize();

click_export_elements();

Dakako ovo nije potpuni kod, ali je dovoljan za razumijevanje strukture i redoslijeda odvijanja događaja.

Detaljniji pogled na cp_va_static_initialize() i Router::static_initialize() nije potreban, no zanimljivo je pogledati što se događa pozivanjem click_export_elements() funkcije.

#include <click/config.h>
#include <click/package.hh>
#include "../elements/standard/delayshaper.hh"
#include "../elements/threads/spinlockrelease.hh"
#include "../elements/test/listtest.hh"
//... (nastavak popisa elemenata) ...

beetlemonkey(uintptr_t heywood)
{
  switch (heywood) {
   case 0: return new AdjustTimestamp;
   case 1: return new AggregateCounter;
   case 2: return new AggregatePacketCounter;
   //... (ostali elementi) ...
   case 259: return new ToRawSocket;
   case 260: return new ToSocket;
   case 261: return new UMLSwitch;
   default: return 0;
  }
}

void
click_export_elements()
{
 (void) click_add_element_type_stable("AdjustTimestamp", beetlemonkey, 0);
 //... (ostali elementi) ...
 (void) click_add_element_type_stable("ToRawSocket", beetlemonkey, 259);
 (void) click_add_element_type_stable("ToSocket", beetlemonkey, 260);
 (void) click_add_element_type_stable("UMLSwitch", beetlemonkey, 261);
 CLICK_DMALLOC_REG("nXXX");
}

Definiramo dostupne elemente, uključujemo datoteke zaglavlja i dodjeljujemo redni broj svakom od elemenata. Funkcija click_add_element_type_stable() je zadužena da dodijeli ime svakom od elemenata i kreira ga, a ako pobliže pogledamo njenu realizaciju možemo vidjeti da se zapravo dodijeljeni parametri parsiraju u svrhu utvrđivanja postojanja i stablizacije samog koda.

extern "C" int
click_add_element_type_stable(const char *ename,
                              Element *(*func)(uintptr_t),
                              uintptr_t thunk)
{
    assert(ename);
    if (Lexer *l = click_lexer())
        return l->add_element_type(String::make_stable(ename),
                                   func,
                                   thunk);
    else
        return -99;
}

Naime, funkcija click_lexer() (konstruktor objekta l tipa Lexer) dodavajući element u simulaciju ujedno provjerava postoji li i koji mu je redni broj.

Konfiguracija

Konfiguriranje je bitan dio svake simulacije pa tako i simulacije usmjerivača. Zapravo sve bitno što možemo podešavati radimo upravo u dijelu koji zovemo konfiguriranje. Stoga, pogledajmo pobliže kod koji osigurava da je konfiguracija valjana te ju kreira/mijenja na usmjerivaču.

static Router *
parse_configuration(const String &text, bool text_is_expr, bool hotswap,
                    ErrorHandler *errh)
{
  Master *master = (router ? router->master() : new Master(nthreads));
  Router *r = click_read_router(text, text_is_expr, errh, false, master);
  if (!r)
    return 0;

  //... (programski kod) ...

  return r;
}

Ova funkcija stvara konfigurirani usmjerivač na osnovu nekoliko parametara. Prvi parametar je uređeni niz znakova tipa String koji može biti ili ime datoteke u kojoj su konfiguracijski parametri ili sama konfiguracija, drugi parametar određuje kako će se interpretirati prvi parametar (na jedan od dva prethodno navedena načina), treći parametar označava mijenjamo li konfiguraciju, a četvrti je pokazivač na eventualno nastale greške.

Nakon toga provjeravamo postoji li definiran router te ukoliko postoji dohvaćamo, u prvom poglavlju spomenut, master element, a ukoliko ne postoji stvaramo novu instancu Master klase kojoj dodjeljujemo željeni broj niti.

Posljednje što je potrebno učiniti je pozvati funkciju click_read_router(). Sama ta funkcija izgleda ovako:

Router *
click_read_router(String filename,
                  bool is_expr,
                  ErrorHandler *errh,
                  bool initialize,
                  Master *master)
{
    //... (1. dio koda) ...
    String config_str;
    if (is_expr) {
        config_str = filename;
        filename = "config";
    } else {
        config_str = file_string(filename, errh);
        if (!filename || filename == "-")
            filename = "<stdin>";
    }

    //... (2. dio koda) ...

    RequireLexerExtra lextra(&archive);
    int cookie = l->begin_parse(config_str, filename, &lextra, errh);
    while (l->ystatement())
        /* ne čini ništa */;
    Router *router = l->create_router(master ? master : new Master(1));
    l->end_parse(cookie);

    //... (3. dio koda)...

    if (initialize)
        if (errh->nerrors() > before || router->initialize(errh) < 0) {
            delete router;
            return 0;
        }

    return router;
}

Prvi dio koda osigurava da se ukoliko je zastavica is_expr postavljena zabilježi konfiguracijski string te postavi zadano ime datoteke na config, a ukoliko nije postavljena znači da je putanja do datoteke koja sadrži konfiguraciju pa ju je potrebno samo pročitati te osigurati da konfiguracija nije prazna (ukoliko je prazna koristi se predefinirana konfiguracija).

Drugi dio koda parsira samu konfiguraciju i kreira usmjerivač sa tim postavkama.

Treći dio koda provjerava je li sve prošlo u redu u drugom dijelu koda. Ukoliko je došlo do bilo kakve greške ili nepredviđenih rezultata usmjerivač se briše te se izlazi iz programa, a ukoliko je sve prošlo u redu u glavni program se vraća sam konfigurirani usmjerivač.

Pokretanje

Ovo poglavlje pojasnit će što se događa u trenutku pokretanja našeg usmjerivača. Kada u glavnom kodu pozovemo metodu driver() na način da ju zovemo nad instancom klase Router kao što slijedi: router->master()->thread(0)->driver() zapravo pokrećemo sam aplikativni softver na usmjerivaču čime ga "uključujemo". Kod koji realizira to je:

void
RouterThread::driver()
{
  const volatile int * const stopper = _master->stopper_ptr();
  int iter = 0;

  driver_loop:

    if (*stopper == 0) {

        iter++;

        _master->run_signals(this);

        if ((iter % _iters_per_os) == 0)
            run_os();

        bool run_timers = (iter % _master->timer_stride()) == 0;
        if (run_timers) {
            _master->run_timers(this);
        }
    }

    // izvrši prvi zadatak (1)
    if (_pending_head)
        process_pending();

    run_tasks(_tasks_per_iter);

    if (*stopper > 0) {
        driver_unlock_tasks();
        bool b = _master->check_driver();
        driver_lock_tasks();
        if (!b)
            goto finish_driver;
    }

    goto driver_loop;

  finish_driver:
    driver_unlock_tasks();
}

Ne objašnjavajući detaljno svaku od pojedinih linija koda recimo samo da se ovime pokreće usmjerivač te se zadaci koje obavlja vrte u beskonačnoj petlji simulirajući time stvarno ponašanje usmjerivača. Dakako postoji i mogućnost gašenja usmjerivača što činimo izlaskom iz petlje.

Samo izvršavanje određenog zadatka vrši se funkcijom run_tasks() čija je realizacija dana kako slijedi:

inline void
RouterThread::run_tasks(int ntasks)
{
  Task *t;
  for (; ntasks >= 0; --ntasks) {
    t = task_begin();
    if (t == this)
      break;

      t->fast_remove_from_scheduled_list();

      _pass = t->_pass;

      t->_status.is_scheduled = false;
      t->fire();
  }
}

Izvršavanje određenog zadatka te pomicanje na sljedeći uz brisanje prethodnog zadatka iz niza zadataka koje usmjerivač treba obaviti. Još jedna važna metoda korištena u prethodnom bloku koda je fire() kojom zapravo "zakačimo" izvršavanje tog određenog zadatka za točno određeni element Clicka (podsjetimo se elementi su sastavnice koje obavljaju određenu funkciju).

Primjeri konfiguracija Click usmjerivača

Kao primjere konfiguracija iskoristit ćemo postavljene probleme na službenim stranicama Clicka dostupnima na službenom tutorialu.

Krenimo redom.

Primjer 1

Konfigurirajte usmjerivač koji čita pakete iz tcpdump datoteke f1a.dump i zapišite te pakete u novu tcpdump datoteku f1b.dump. Pakete pritom nemojte mijenjati ni na kakav način.

Rješenje primjera 1

Funkcija FromDump() (dokumentacija) prima dva parametra: prvi je ulazna datoteka, a drugi određenje da se čita do kraja datoteke.

Funkcija ToDump() (dokumentacija) je ekvivalent prethodnoj funkciji samo u "obrnutom" smjeru, prvi parametar je izlazna datoteka, a drugi je tip enkapsulacije koja se koristi.

FromDump(f1a.dump, STOP true) -> ToDump(f1b.dump, ENCAP IP);

Primjer 2

Konfigurirajte usmjerivač koji će usmjeravati pakete u izlazne datoteke s obzirom na danu tablicu usmjeravanja i pripadajućih odredišta (izlaznih datoteka).

Odredište Izlazne datoteke
131.0.0.0/8 f2b.dump
131.179.0.0/16 f2c.dump
18.0.0.0/8 f2d.dump
Ostalo f2e.dump

Rješenje primjera 2

Funkcija RadixIPLookup() (dokumentacija) prima uparene vrijednosti adrese i pripadajuće maske te porta kao parametre. Ponovno čitamo ulaznu datoteku sa FromDump() te zapisujemo pomoću ToDump(). Primijetimo kako zovemo potonju funkciju nad točno jednim od elemenata kreiranim od strane funkcije RadixIPLookup(). Indeksi pojedinih elemenata počinju od 0 te odgovaraju redoslijedu uparenih vrijednosti adrese te porta u samom pozivu funkcije.

FromDump(f2a.dump, STOP true)
    -> r :: RadixIPLookup(131.0.0.0/8 0, 131.179.0.0/16 1, 18.0.0.0/8 2, 0/0 3);
r[0] -> ToDump(f2b.dump, ENCAP IP);
r[1] -> ToDump(f2c.dump, ENCAP IP);
r[2] -> ToDump(f2d.dump, ENCAP IP);
r[3] -> ToDump(f2e.dump, ENCAP IP);

Primjer 3

Dogradite kreirani usmjerivač prethodnog zadatka koji će čitati f3a.dump datoteku te iz nje kreirati f3f.dump datoteku poštujući pravila dana u tablici. (Napomena: pripazite na redoslijed provjera te prethodno danu tablicu usmjeravanja.)

Problem Akcija
Neispravno IP zaglavlje ili checksum Odbaciti paket
Neispravno TCP zaglavlje ili checksum Odbaciti paket
Neispravno UDP zaglavlje ili checksum Odbaciti paket
Neispravno ICMP zaglavlje ili checksum Odbaciti paket
Istek TTL-a Generirati pripadajuću ICMP poruku, poslati poruku u f3f.dump datoteku
Paket duži od 1500 bajtova Odbaciti paket

Rješenje primjera 3

Todo

Dodaj objašnjenja i poveznice na dokumentaciju funkcija koje se koriste.

FromDump(f3a.dump, STOP true)
     -> CheckIPHeader
     -> i1 :: IPClassifier(tcp, udp, icmp, -)
     -> CheckTCPHeader
     -> ttl :: IPClassifier(ttl > 0, -)
     -> cl :: CheckLength(1500)
     -> ip :: IPClassifier(dst 131.179.0.0/16, dst 131.0.0.0/8, dst 18.0.0.0/8, -);
  i1[1] -> CheckUDPHeader -> ttl;
  i1[2] -> CheckICMPHeader -> ttl;
  i1[3] -> ttl;
  ttl[1] -> ICMPError(18.26.7.1, timeexceeded, transit)
     -> ToDump(f3f.dump, ENCAP IP);
  ip[0] ->  ToDump(f3c.dump, ENCAP IP);
  ip[1] ->  ToDump(f3b.dump, ENCAP IP);
  ip[2] ->  ToDump(f3d.dump, ENCAP IP);
  ip[3] ->  ToDump(f3e.dump, ENCAP IP);

Primjer 4

Nadogradite prethodni primjer tako da brojite koliko je paketa odbačeno iz pojedinih razloga. Odredite:

  1. Broj paketa sa neispravnim IP zaglavljem ili kontrolnim zbrojem
  2. Broj paketa sa neispravnim TCP zaglavljem ili kontrolnim zbrojem
  3. Broj paketa sa neispravnim UDP zaglavljem ili kontrolnim zbrojem
  4. Broj paketa sa neispravnim ICMP zaglavljem ili kontrolnim zbrojem
  5. Broj paketa sa isteklim TTL poljem
  6. Broj paketa duljih od 1500 bajtova

Rješenje primjera 4

Todo

Dodaj objašnjenja i poveznice na dokumentaciju funkcija koje se koriste.

FromDump(f4a.dump, STOP true)
   -> cip :: CheckIPHeader
   -> i1 :: IPClassifier(tcp, udp, icmp, -)
   -> ctcp :: CheckTCPHeader
   -> ttl :: IPClassifier(ttl 0, -) [1]
   -> cl :: CheckLength(1500)
   -> ip :: IPClassifier(dst 131.179.0.0/16, dst 131.0.0.0/8, dst 18.0.0.0/8, -);

i1[1] -> cudp :: CheckUDPHeader -> ttl;
i1[2] -> cicmp :: CheckICMPHeader -> ttl;
i1[3] -> ttl;

ttl[0] -> cttl :: Counter
   -> ICMPError(18.26.7.3, timeexceeded, transit)
   -> ToDump(f4f.dump, ENCAP IP);

ip[0] -> ToDump(f4c.dump,  ENCAP IP);
ip[1] -> ToDump(f4b.dump,  ENCAP IP);
ip[2] -> ToDump(f4d.dump,  ENCAP IP);
ip[3] -> ToDump(f4e.dump,  ENCAP IP);

cl[1] -> ccl :: Counter -> Discard;

DriverManager(pause, print >f4.drops cip.drops,
   print >>f4.drops ctcp.drops,
   print >>f4.drops cudp.drops,
   print >>f4.drops cicmp.drops,
   print >>f4.drops cttl.count,
   print >>f4.drops ccl.count);

Primjer 5

Konfigurirajte usmjerivač koji će raditi na isti način kao usmjerivač u primjeru 3, no umjesto da pakete bilježite u datoteke jednostavno ih odbacite. Definirajte element koji će izvršavati provjeru (umjesto simulacije Click usmjerivača koji vrši provjeru).

Rješenje primjera 5

Todo

Dodaj objašnjenja i poveznice na dokumentaciju funkcija koje se koriste.

elementclass ErrorChecker {
   input -> cip :: CheckIPHeader
      -> i1 :: IPClassifier(tcp, udp, icmp, -)
      -> ctcp :: CheckTCPHeader
      -> ttl :: IPFilter(drop ttl 0, allow all)
      -> cl :: CheckLength(1500)
      -> output;
   i1[1] -> cudp :: CheckUDPHeader -> ttl
   i1[2] -> cicmp :: CheckICMPHeader -> ttl
   i1[3] -> ttl
}

Dodatak: sučelje prema mrežnom simulatoru ns-3

Korištenje Click usmjerivača unutar ns-3 simulacije je prilično jednostavno zbog načina na koji su oba simulatora realizirana. Razlog zašto se Click implementira u ns-3 simulacije je mogućnost preciznijeg određivanja protokola na temelju kojeg će usmjerivač obrađivati pakete. Simulator ns-3 poznaje nekoliko osnovnih, standardnih modela te uglavnom ne dopušta izmjene njihove strukture bez izmjene programskog koda same implementacije, dok Click isključivo simulira usmjerivače te dopušta puno veću slobodu pri kreiranju protokola kojim će usmjeravati pakete.

Način korištenja

Korištenje Click usmjerivača unutar ns-3 simulacije svodi se zapravo na pozivanje pomoćnika ClickInternetStackHelper te upućivanje simulacije na datoteku koja sadrži programski kod željenog Click usmjerivača

ClickInternetStackHelper click;
click.SetClickFile (node, "mojUsmjerivac.click");
click.SetRoutingTableElement (node, "u/rt");
click.Install (nodes);

pri čemu je nodes tipa NodeContainer. Usporedimo li ovaj kod s uobičajenim korištenjem InternetStackHelper-a oblika

InternetStackHelper stack;
stack.Install (nodes);

vidimo da je osnova ideja vrlo slična. Ostatak simulacije je identičan uobičajenoj ns-3 simulaciji.

Primjeri simulacija

Todo

Dodaj poveznice na dokumentaciju funkcija koje se koriste.

Simulacije kreiramo uobičajeno te je jedina razlika integracija nekog od Click usmjerivača unutar kreirane simulacije. Ponovno koristimo jedan u nizu pomagača, ovaj puta je to ClickInternetStackHelper te koristimo tri metode nad instancom tog pomagača.

Prvo metodom SetClickFile() postavljamo određeni konfigurirani usmjerivač na određeni čvor. Ona prima dva parametra gdje je prvi parametar čvor na koji želimo postaviti usmjerivač, a drugi parametar je putanja do datoteke .click koja sadrži sam kod kojim je realiziran usmjerivač.

Potom metodom SetRoutingTableElement() postavljamo metodu rada, prvi parametar je ponovno čvor na koji želimo postaviti usmjerivač, a drugi je metoda rada gdje može biti kernel (kernel/rt) ili samostalni model rada (u/rt).

Nakon postavljanja pozivamo metodu Install() kojoj dodjeljujemo parametar kontejnera čvorova koje smo instalirali te time dovršavamo postavljanje našeg konfiguriranog Click usmjerivača na čvorove.

Primjerice, ako ponovno uzmemo da se NodeContainer zove nodes tada za instalaciju na prvi čvor imamo kod oblika

ClickInternetStackHelper clickinternet;
clickinternet.SetClickFile (nodes.Get (0), "src/click/examples/nsclick-routing-node0.click");
clickinternet.SetRoutingTableElement (nodes.Get (0), "kernel/rt");
clickinternet.Install (nodes);

U širem kontekstu taj je kod oblika

// Topologija
//
//              172.16.1.0/24
//        (1.1)  (1.2)  (2.1)  (2.2)
//
//         eth0   eth0  eth1    eth0
//       n0 ========= n1 ========= n2
//            LAN 1       LAN 2
//
// - UDP tokovi n0 do n2 preko n1.
// - Svi čvorovi koriste Click model usmjeravanja.
//

#include "ns3/core-module.h"
#include "ns3/network-module.h"
#include "ns3/internet-module.h"
#include "ns3/applications-module.h"
#include "ns3/csma-module.h"
#include "ns3/ipv4-click-routing.h"
#include "ns3/ipv4-l3-click-protocol.h"
#include "ns3/click-internet-stack-helper.h"

using namespace ns3;

NS_LOG_COMPONENT_DEFINE ("NsclickRouting");

int
main (int argc, char *argv[])
{

//
// Uključivanje loginga za Click klijenta i servera
//
  LogComponentEnable ("NsclickRoutingClient", LOG_LEVEL_INFO);
  LogComponentEnable ("NsclickRoutingServer", LOG_LEVEL_INFO);

//
// Kreiranje čvorova
//
  NS_LOG_INFO ("Stvaranje čvorova.");
  NodeContainer n;
  n.Create (3);

//
// Instalacija Clicka na čvorove
//
  ClickInternetStackHelper clickinternet;
  clickinternet.SetClickFile (n.Get (0), "src/click/examples/nsclick-routing-node0.click");
// datoteke su proizvoljne, ove su iz primjera unutar samog ns-3-a
  clickinternet.SetClickFile (n.Get (1), "src/click/examples/nsclick-ip-router.click");
  clickinternet.SetClickFile (n.Get (2), "src/click/examples/nsclick-routing-node2.click");
  clickinternet.SetRoutingTableElement (n.Get (0), "kernel/rt");
  clickinternet.SetRoutingTableElement (n.Get (1), "u/rt");
  clickinternet.SetRoutingTableElement (n.Get (2), "kernel/rt");
  clickinternet.Install (n);

  NS_LOG_INFO ("Stvaranje kanala.");
//
// Stvaranje kanala
//
  CsmaHelper csma;
  csma.SetChannelAttribute ("DataRate", DataRateValue (DataRate (5000000)));
  csma.SetChannelAttribute ("Delay", TimeValue (MilliSeconds (2)));
  csma.SetDeviceAttribute ("Mtu", UintegerValue (1400));
  NetDeviceContainer d01 = csma.Install (NodeContainer (n.Get (0), n.Get (1)));
  NetDeviceContainer d12 = csma.Install (NodeContainer (n.Get (1), n.Get (2)));

  Ipv4AddressHelper ipv4;
//
// Postavljanje IP adresa
//
  NS_LOG_INFO ("Dodjeljivanje IP adresa");
  ipv4.SetBase ("172.16.1.0", "255.255.255.0");
  Ipv4InterfaceContainer i01 = ipv4.Assign (d01);

  ipv4.SetBase ("172.16.2.0", "255.255.255.0");
  Ipv4InterfaceContainer i12 = ipv4.Assign (d12);

  NS_LOG_INFO ("Stvaranje aplikacija.");
//
// Kreiranje UDP serverske aplikacije na čvoru 2
//
  uint16_t port = 4000;
  UdpServerHelper server (port);
  ApplicationContainer apps = server.Install (n.Get (2));
  apps.Start (Seconds (1.0));
  apps.Stop (Seconds (10.0));

//
// Kreiranje klijentske aplikacije na čvoru 0
//
  uint32_t MaxPacketSize = 1024;
  Time interPacketInterval = Seconds (0.05);
  uint32_t maxPacketCount = 320;
  UdpClientHelper client (i12.GetAddress (1), port);
  client.SetAttribute ("MaxPackets", UintegerValue (maxPacketCount));
  client.SetAttribute ("Interval", TimeValue (interPacketInterval));
  client.SetAttribute ("PacketSize", UintegerValue (MaxPacketSize));
  apps = client.Install (NodeContainer (n.Get (0)));
  apps.Start (Seconds (2.0));
  apps.Stop (Seconds (10.0));

//
// Omogućavanje Pcap-a
//

  csma.EnablePcap ("nsclick-routing", d01, false);
  csma.EnablePcap ("nsclick-routing", d12, false);

//
// Pokretanje simulacije
//
  NS_LOG_INFO ("Pokreni simulaciju.");
  Simulator::Stop (Seconds (20.0));
  Simulator::Run ();
  Simulator::Destroy ();
  NS_LOG_INFO ("Kraj.");
}

Ovaj primjer je složen prema datoteci src/click/examples/nsclick-routing.cc koja je dio izvornog koda mrežnog simulatora ns-3.