Autor sekcije: Luka Vretenar

Osnove rada sa komandnom linijom

  • Komandna linija (eng. command line interface, CLI) je način upravljanja računalom unosom tekstualnih naredbi koje se predaju operacijskom sustavu za izvršavanje.
  • Većina računalnih korisnika se susrela pretežito sa grafičkim sučeljima (eng. graphical user interface, GUI), koja iako najpopularnija nisu i najrasprostranjenija.
  • Upravljanje računala komandnom linijom pruža veliku fleksibilnost, posebice kada su u pitanju operacije nad tekstualnim podacima, no nedostatak je ograničenje samo na tekstualni unos.
  • Operacijski sustavi GNU/Linux pružaju više grafičkih korisničkih sučelja, kao i više sučelja komandne linije, no danas najrasprostranjenije sučelje za komandnu liniju je program bash.

Pristup komandnoj liniji

  • Iako imamo mogućnost rada na sustavu koji je podignut isključivo u komandnu liniju, najlakši način da joj pristupimo je iz grafičkog sučelja pokretanjem emulatora komande linije (eng. terminal emulator).
  • Emulator komandne linije možete pronaći instaliran među ostalim aplikacijama na vašem sustavu.
  • U slučaju računala koje imate na vježbama, emulator komandne linije se naziva Konsole.

Zadatak

  • Pokrenite emulator komandne linije.
  • Pri pokretanju komandne linije dočekati će vas polje za unos (eng. prompt):

    korisnik@racunalo:~$
    
  • Polje za unos sadrži određene korisne informacije:

    • ime trenutnog korisnika pod kojim smo logirani na sustav
    • naziv računala na kojem smo logirani
    • trenutnu putanju na direktorij u datotečnom sustavu u kojem se nalazimo
  • Iza znaka $ možemo upisivati vlastite naredbe.

  • Naredbe se izvršavaju u direktoriju u kojem se nalazimo u trenutku pokretanja te naredbe!

  • Naredbe su oblika:

    naredba -parametar argument1 argument2 ...
    

Savjet

Pri pisanju naziva naredbe, možemo na tipkovnici pritisnuti dva puta tipku <Tab> da dobijemo popis svih naredbi koji započinju unesenim slovima.

  • Svaka naredba može imati nijedan, jedan ili više parametara kao i nijedan, jedan ili više argumenata.
  • Parametre prethodi simbol - i oni govore kako da se naredba ponaša.
  • Svi argumenti iza naziva naredbe moraju biti odvojeni praznim znakom.
  • Izvršavanje unesene naredbe izvodimo pritiskom tipke Enter.

Savjet

U slučaju da želimo prekinuti izvršavanje naredbe koja se odvija dugo ili se čini da se zamrznula, možemo to učiniti kombinacijom tipki <Ctrl> + C.

Savjet

Za sve naredbe koje će biti spomenute može se pristupiti dokumentaciji u komandnoj liniji naredbom man dajući kao argument naziv aplikacije, iz dokumentacije izlazimo tipkom q.

Datotečni sustav

  • Datotečni sustav možemo zamisliti kao stablo direktorija i datoteka koje se grana na svakom direktoriju.

  • Linux, kao i ostali Unix sustavi koristi unificirani datotečni sustav:

    • svi uređaji za pohranu se nalaze pod istim stablom direktorija
  • Vrh stabla datotečnog sustava označavamo znakom / i nazivamo korjenom (eng. root).

    /
    ├── bin
    ├── boot
    ├── dev
    ├── etc
    ├── home
    │   └── lukav
    │       ├── Desktop
    │       ├── Documents
    │       ├── Downloads
    │       ├── Music
    │       ├── Pictures
    │       └── Public
    ├── lib
    ├── lib64
    .
    .
    
  • Put do pojedinih direktorija i datoteka u datotečnom sustavu može biti zadan:

    • relativno, od direktorija u kojem se trenutno nalazimo
    • apsolutno, cjela putanja do direktorija od korjena /
  • U slučaju da zadajemo put relativno, od direktorija u kokjem se nalazimo, zapisujemo ga:

    put/do/direktorija/
    put/do/datoteke
    
  • Kada imamo apsolutni put od korjena /:

    /apsolutni/put/do/direktorija/
    /apsolutni/put/do/datoteke
    
  • Putanje za direktorije i za datoteke se razlikuju po tome što putanja za direktorije završava znakom /.

  • Znak / se pored označavanja korjena datotečnog sustava koristi i za odvajanje direktorija u putanji.

Savjet

Kod pisanja putanji u komandnoj liniji, možemo dva puta pritisnuti tipku <Tab> na dipkovnici da dobijemo popis svih datoteka u putanji čije ime započinje unesenim znakovima.

  • Pored navedenih putanji u datotečnom sustavu postoje dodatne specijalne putanje:
    • .. – pokazuje na direktorij iznad onog u kojem se trenutno nalazimo
    • . – pokazuje na trenutni direktorij u kojem se nalazimo
    • ~ – pokazuje na home direktorij, to je direktorij u kojem se nalaze svi podaci trenutnog korisnika sustava
    • / – korjen datotečnog sustava, u kojem se nalaze svi ostali direktoriji i datoteke
  • Moguće je iz prikazanih specijalnih putanji i navedenih oblika putanji graditi kompleksne putanje spajanjem znakom /.

Savjet

Znak ~ se naziva tilda i možete je dobiti kombinacijom tipki <AltGr> + 1.

Savjet

Svaki korisnik na sustavu ima vlastiti home direktorij koji se nazali u /home/korisnik gdje je korisnik naziv korisnika. Pojedini korisnik može upravljati datotekama samo u vlastitom home direktoriju.

Upravljanje direktorijima

Ispis trenutne pozicije – naredba pwd

Zadatak

  • Ispišite putanju direktorija u kojem se trenutno nalazite uz pomoć naredbe pwd.

Ispis sadržaja direktorija – naredba ls

  • Naredbom ls možemo ispisati sadržaj direktorija u kojem se trenutno nalazimo.

  • Naredbi možemo postaviti dodatne argumente koje mjenjanju njezino izvršavanje:

    • argument -a prikazuje i sakrivene datoteke i direktorije
    • argument -l prikazuje detalje za svaku datoteku i direktorij, detalji su prava pristupa, veličina i vrijeme izmjene
    • putanju do nekog direktorija, govori naredbi ls da nam da ispis sadržaja nekog drugog direktorija koji joj specificiramo
    ls
    ls -a
    ls -l
    ls -a -l
    ls /apsolutna/putanja/
    ls relativno/
    

Zadatak

  • Ispišite sadržaj trenutnog direktorija u kojem se nalazite.
  • Ispišite sadržaj trenutnog direktorija uključujući i sakrivene datoteke.
  • Ispišite sadržaj direktorija koji se nalazi iznad vašeg home (~) direktorija.
  • Ispišite sadržaj korjena (/) datotečnog sustava.

Promjena pozicije u datotečnom sustavu – naredba cd

  • Za promjenu trenutnog direktorija u kojem se nalazimo možemo koristiti naredbu cd.

  • Naredba prima jedan argument koji je putanja u direktorij u koji želimo ući.

    cd direktorij
    cd /putanja/
    cd ..
    cd ../..
    cd ~
    
  • Argument može biti putanja zadana:

    • relativno, od trenutnog direktorija
    • apsolutno

Zadatak

  • Postavite se u korjen datotečnog sustava.
  • Postavite se u direktorij /usr/.
  • Postavite se u direktorij /usr/local/ relativnom putanjom.
  • Provjerite trenutnu lokaciju sa pwd.
  • Za promjenu direktorija možete koristiti i specijalne putanje:
    • .. da odemo u direktorij iznad
    • ~ da odemo u naš home direktorij

Zadatak

  • Postavite se u vlasiti home direktorij.
  • Odite direktorij iznad onog u kojem se trenutno nalazite.
  • Provjerite trenutnu lokaciju sa pwd.

Izrada novog direktorija – naredba mkdir

  • Naredba mkdir prima jedan argument, naziv direktorija kojeg želimo kreirati.

  • Putanja do direktorija može biti zadana relativno i apsolutno.

    mkdir novidirektorij
    mkdir novidirektorij/drugidirektorij
    mkdir /apsolutno/novidirektorij
    
  • Ukoliko se samo zada naziv direktorija, izraditi ćemo ga gdje se trenutno nalazimo u datotečnom sustavu.

Zadatak

  • Pozicionirajte se u vaš home direktorij.
  • Izradite direktorij oi1.
  • U direktoriju oi1 izradite dva direktorija: vjezbe i predavanja.
  • Ispišite sadržaj direktorija oi1.

Brisanje postojećeg direktorija – naredba rmdir

  • Naredbom rmdir brišemo pojedini direktorij iz datotečnog sustava, naziv direktorija zadajemo argumentom.

    rmdir direktorij
    rmdir putanja/direktorij
    
  • Važno je da je direktorij kojeg brišemo prazan, inače ga ne možemo obrisati naredbom rmdir!

Zadatak

  • Pobrišite sve direktorije iz prethodnog zadatka.
  • Naredbom ls provjerite da su svi pobrisani.

Upravljanje datotekama

Brisanje datoteka – naredba rm

  • Datoteke možemo izbrisati naredbom rm, na način da naziv datoteke ili putanju do nje specificiramo kao argument naredbi.

    rm datoteka
    rm /put/do/datoteka
    
  • U većini slučajeva nepovratno briše zadanu datoteku!

Zadatak

  • Prepisati i izvršiti naredbu touch prazna.txt u trenutnom direktoriju.
  • Provjeriti postojanje datoteke prazna.txt naredbom ls.
  • Pobrisati datoteku.

Kopiranje datoteka – naredba cp

  • Datoteke kopiramo naredbom cp, potrebna su dva argumenta:

    • izvor
    • destinacija
  • Kao drugi argument možemo zadati i put do direktorija, u tom slučaju kopiramo datoteku pod istim imenom u taj direktorij.

    cp izvor destinacija
    cp /put/do/izvor /put/do/destinacije/
    

Zadatak

  • Kreirati praznu datoteku naredbom touch prazna.txt u trenutnom direktoriju.
  • Kopirati tu datoteku u isti direktorij pod nazivom kopija.txt.
  • Napraviti novi direktorij pohrana i iskopirati prazna.txt u njega.

Pomicanje datoteka, – naredba mv

  • Naredba mv nam služi za pomicanje datoteke između direktorija, i kao cp prima dva argumenta.

    mv izvor destinacija
    mv /put/do/izvor /put/do/destinacije/
    
  • Naredbu mv koristimo i za preimenovanje datoteke ako radimo pomicanje u istom direktoriju pod drugo ime.

Zadatak

  • Kreirati praznu datoteku naredbom touch prva.txt u trenutnom direktoriju.
  • Preimenovati ju u druga.txt.
  • Premjestiti druga.txt u direktorij pohrana iz prethodnog zadatka.